Eseji I.

Eseji I. (1944.) donosi izbor autorovih najvažnijih eseja posvećenih velikim europskim piscima 19. i početka 20. stoljeća. U ovom svesku Nehajev se pokazuje kao izvanredan poznavatelj svjetske književnosti i oštrouman kritičar koji europske klasike tumači kroz prizmu moderne psihologije, filozofije i vlastitog književnog iskustva.

Nehajev analizira Lava Tolstoja kao moralnog giganta i propovjednika, ali i dubokog psihologa ljudske prirode. Gustave Flaubert ga zanima kao majstor stila i objektivnosti, tvorac moderne realističke proze (Gospođa Bovary). Posebnu pozornost posvećuje skandinavskim dramatičarima – Henriku Ibsenu i Augustu Strindbergu – čije drame vidi kao ogledala modernih kriza pojedinca, sukoba spolova, društvenih laži i unutarnjih demona. Émile Zola je prikazan kao predstavnik naturalizma i znanstvenog pristupa književnosti, dok Fjodor Mihajlovič Dostojevski otvara prostor za razmišljanja o ruskoj duši, patnji, vjeri i bezdnu ljudske psihe. U eseju O dva morala Nehajev suprotstavlja kršćansko-evangelistički moral i moderni, individualistički ili makijavelistički moral, istražujući etičke dileme suvremenog čovjeka.

Svi eseji prožeti su Nehajevljevim karakterističnim stilom: elegantnim, preciznim, psihološki prodornim i suptilno ironičnim. On ne piše klasične filološke studije, nego žive, osobne oglede u kojima europske pisce dovodi u dijalog s hrvatskim kontekstom i problemima moderne inteligencije – osamljenosti, nemoći volje, sukoba ideala i stvarnosti te traganja za smislom u pokvarenom svijetu. Ovi radovi nadopunjuju njegove vlastite romane i novele, u kojima se često ogledaju slični motivi.

Ovo izdanje iz 1944. godine dio je sabranih djela Milutina Nehajeva (1880.–1931.) i danas predstavlja pravu rijetkost, posebice u originalnom omotu. Knjiga je nezaobilazna za ljubitelje komparativne književnosti, moderne esejistike i dubinskih tumačenja europskih klasika iz perspektive hrvatskog modernista.