Kad sam bio mali dječak

Kad sam bio mali dječak autobiografska je knjiga u kojoj se Erich Kästner vraća djetinjstvu provedenom u Dresdenu, gradu građanske urednosti, školskih pravila i obiteljskih rituala, ali i svijetu koji će kasnije nestati u ratovima i društvenim lomovima. Knjiga je prvi put objavljena 1957. i zauzima posebno mjesto u njegovu opusu jer osobna sjećanja oblikuje istom jasnoćom, humorom i emocionalnom preciznošću po kojoj su poznata i njegova djela za djecu.

Umjesto velike autobiografske panorame, Kästner gradi niz kratkih epizoda iz ranih godina: odnos s roditeljima, osobito s majkom, školske zgode, dječačke strahove, osjećaj srama, sitne ponose, prve sukobe s autoritetima i oprezno otkrivanje svijeta odraslih. Spominju se i vrlo konkretni motivi koji knjizi daju živost i osobni pečat - dječji strah od Božića, školske napetosti, susreti s nasilnijim vršnjacima poput Richarda Naumanna, kao i svakodnevica u kojoj se dječja osjetljivost sudara s pravilima i očekivanjima tadašnjega društva. Upravo zbog takvih prizora knjiga ne djeluje kao uljepšana nostalgija, nego kao pažljivo rekonstruiran unutarnji svijet dječaka koji promatra, pamti i pokušava razumjeti ljude oko sebe.

Posebna je vrijednost djela u spoju vedrine i sjene. Kästner piše toplo i duhovito, ali bez sentimentalnog uljepšavanja: iza nježnih uspomena stalno je prisutna svijest o prolaznosti vremena i o krhkosti građanskoga svijeta u kojem je odrastao. U njegovu opusu ova knjiga stoji kao važan autobiografski pandan romanima za mlade, jer pokazuje odakle dolazi njegova trajna osjetljivost za dječju perspektivu, moralnu jasnoću i blagu ironiju. Zato Kad sam bio mali dječak nije samo knjiga uspomena, nego i vrlo uspio književni portret djetinjstva, obitelji i jednoga povijesnog vremena.