Hronika o siromašnim ljubavnicima

„Kronika o siromašnim ljubavnicima“ (1947.) Vasca Pratolinija klasično je neorealističko djelo talijanske književnosti poslijeratnog razdoblja. Roman je koralan prikaz života u firentinskoj via del Corno – uskoj, siromašnoj ulici blizu centra grada – između 1925. i 1926. godine, u razdoblju uspona i učvršćivanja fašističkog režima.

Priča se vrti oko stanara ulice (tzv. „cornacchiai“): radnika, obrtnika, sitnih trgovaca i njihovih obitelji. Glavni likovi su mladi parovi poput Maria i Milene (čista, idealistička ljubav), senzualni odnosi Aurora i ugljara Nesia, te drugi – Bianca, Clara, Maciste, Ugo. Život je obilježen siromaštvom, međusobnom povezanošću (svi znaju sve o svima), ljubavima, svađama i strahom.

Pratolini suptilno upleće povijesni kontekst: uspon fašizma donosi nasilje (manganelli, squadristi), ucjene, strah i podjele. Likovi poput fašista Carlina i Osvalda, „Signore“ (bivše kurtizane koja kontrolira imovinu i surađuje s režimom) ili antifašista poput Macistea ilustriraju sukob. Nasilje kulminira smrću nekih likova (npr. Maciste ubijen od fašista), patnjom žena i razaranjem ravnoteže.

Roman koristi tehniku „kronike“ u prezentu historijskom, što daje osjećaj vječnosti i neposrednosti. Bez patetike, realističan i lirski, prikazuje solidarnost siromašnih, otpor fašizmu odozdo i ljubav kao utočište u tama. Jedno od najvažnijih djela neorealizma, prevedeno na srpski/hrvatski kao „Kronika o siromašnim ljubavnicima“ (npr. Liber, Zagreb 1982.), ekranizirano 1954. (rež. Carlo Lizzani).