
Luna i smrt
Lorka je simbol andaluzijske duše – mešavina strasti, mita i tragičnog predodređenja. „Luna i smrt“ je hrvatska antologija posvećena stogodišnjici njegovog rođenja, koju je priredio i preveo Jordan Jelić (ilustrovano crtežima Lorke i Jelića).
Antologija donosi romanse i balade, poput onih iz „Romancero gitana“, gde mesec vlada noćnim svetom: mlečnim, srebrnim, ljubičastim, pojačava strast, umiruje bol i simbolizuje žensku misteriju, suprotstavljenu sunčanoj, muškoj Andaluziji. Smrt, Lorkina „pratilja“, prisutna je u svakoj strofi – predosećaj, preludijum, neizbežna sudbina koja ga je oborila u 38. godini života, pretvarajući ga u večni simbol. Pesme poput „Sunce je zašlo“, „Pomorandža i limun“ i „Umro je u zoru“ evociraju dubinu osećanja, od erotske ljubavi do fatalizma.
Lorka, poput reke hirovite i duboke, sumira vekove strasti: od narda i maslina do crnog konja smrti. Jelićev uvod i prevodi ističu Lorkinu veru u slobodu kao božansku inspiraciju, čineći antologiju mostom između tradicije i modernosti.
Teme – erotska ljubav, incestuozna patnja, fatalizam – odražavaju Lorkin homoseksualni identitet i antifašistički otpor, a završavaju se tragičnim pucnjavom 1936. godine. Knjiga je idealna za upoznavanje Lorke: senzualna, mitska, nezaobilazna.
Dva primerka su u ponudi





