Luna i smrt
Federico Garcia Lorca, uz Cervantesa, je nedvojbeno najuniverzalniji španjolski pisac i autentični simbol španjolske kulture.
U njegovom je djelu duboko ukorijenjena forma narodne pjesme. Ali i ono univerzalno, kozmopolitsko, tradicionalno i, naravno, avangardno, a sve to zajedno tvori onaj prepoznatljivi profil španjolske zasebnosti. Zapravo, to je ono najživotnije Španjolske, zemlje strasti, smrti, ljubavi, patnje i otajstva. U Lorcinu djelu to je doseglo sveobuhvatnost i onog što je pjesnik istražio, otkrio, razjasnio i protumačio u svojim pohodima predjelima zemlje svoje, posebice pohodeći Andaluziju, koju je suprotstavio Kastilji i dogradio san o njenom otajstvu, a maštom i simbolima ocrtao slobodu, kao božansko nadahnuće i pjesničko bjegstvo od zadanih okvira, vjerujući u sudbinsko predodređenje sebe kao pjesnika.
Jedan primerak je u ponudi
