Sikamora

Zbirka pripovijedaka „Sikamura“ Gorana Samardžića okuplja kratke, fragmentarne tekstove koji se bave unutarnjim stanjima likova, osjećajem otuđenosti, rascjepa identiteta i egzistencijalne nesigurnosti suvremenog čovjeka. Radnja pojedinih priča često je svedena ili namjerno nejasna, dok je naglasak stavljen na psihološku atmosferu i subjektivni doživljaj stvarnosti. Likovi su najčešće izolirani pojedinci, marginalci ili promatrači vlastitog života, a „Sikamura“ se pojavljuje kao simboličan prostor ili stanje svijesti, a ne nužno konkretno mjesto. Taj motiv povezuje priče u cjelinu i sugerira bijeg, lom ili pokušaj samorazumijevanja. Stil je minimalistički, introspektivan i ponekad hermetičan, s čestim korištenjem unutarnjeg monologa, elipsi i otvorenih završetaka. Zbirka odražava postmodernističku poetiku i duh devedesetih, s naglašenim osjećajem nesigurnosti, gubitka uporišta i nepouzdanosti stvarnosti.