Ivana Brlić-Mažuranić
Hrvatska književnica (Ogulin, 18. IV. 1874 – Zagreb, 21. IX. 1938). Kći pravnika Vladimira Mažuranića i unuka pjesnika i bana Ivana Mažuranića. Školovala se privatno. Nakon udaje za političara Vatroslava Brlića preselila se iz Zagreba, u kojem je živjela 1878–92., u Slavonski Brod. Pisala je pjesme, pripovijetke, romane, basne i bajke, eseje i članke te se bavila prevodilačkim i redaktorskim radom. Godine 1902. objavila je zbirku pripovijedaka i pjesama za djecu Valjani i nevaljani, a 1905. i drugu srodnu knjigu Škola i praznici. Jedinu samostalnu pjesničku zbirku Slike objavila je 1912. Njezina lirika, nastala u doba moderne, manje je vrijedan dio njezina opusa.
Realističke pripovijetke najčešće su ilustracija moralno-poučnih ideja, u fantastičnima se koristi jednostavnim elementima fantastike (vilinski svijet). I u jednima i u drugima dječji su likovi predmet autoričina didakticizma, a do izražaja dolaze njezina načela utemeljena na kršćanstvu. Njezin prvi roman Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1913) realističke je motivacije, ali sa značajkama bajke, tj. s posebnim odnosom prema stvarnosti koji se sastoji u apstrahiranju i stilizaciji stvarnoga svijeta. Spojivši u njemu pripovjednu jednostavnost i živost s humanističkim viđenjem svijeta, Šegrt Hlapić postao je ne samo prvi hrvatski dječji roman nego ujedno i njegov prototip.
U povijesnom (nedovršenom) romanu Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata (1937), koji je napisala na temelju očeva istraživanja o Dubrovčaninu Melek-Jaši, potkralju indijske provincije na prijelazu iz XV. u XVI. st., šenoinski model povijesnog romana prilagodila je dječjemu svijetu i inicirala model dječje povijesne proze. Njegujući ezopovski tip basne (Dječja čitanka o zdravlju, 1927; Srce od licitara, 1938; Basne i bajke, 1943), obogatila je inače skromnu nacionalnu tradiciju toga književnog oblika. Književni vrhunac ostvarila je u zbirci od osam bajki u kojima radnju pokreću likovi preuzeti iz slavenske mitologije, koje je autorica stilizirala davši im sasvim određene osobine (Priče iz davnine, 1916). Posluživši se oblikom bajke, s pomoću fantastike stvara autonomni svijet davnine u kojem se mitska slika svijeta spaja sa secesijski stiliziranom slikom vremena, prostora, likova i događaja. U potonjim bajkama (Basne i bajke, 1943) unosi istočnjačke motive i strukturira ih prema narodnoj bajci. U esejima i člancima (Knjiga omladini, 1923; Mir u duši, 1930) tematizira socijalna i egzistencijalna pitanja, tumači vlastita životna načela i književna uvjerenja.
Kao ugledna spisateljica bila je četiri puta predlagana za Nobelovu nagradu, a 1937. izabrana, kao prva žena u nas, za dopisnoga člana JAZU. Zarana je proglašena »klasičnim piscem« i »hrvatskim Andersenom«; djela su joj prevedena na mnogobrojne strane jezike te izvedena u kazališnim, radijskim i filmskim obradbama. Njezina književna ostavština, rukopisi i korespondencija nalaze se u Arhivu obitelji Brlić u Slavonskom Brodu, u kojem se svake godine održava književna i kulturna manifestacija »U svijetu bajki Ivane Brlić-Mažuranić«.
Naslovi u ponudi
Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića
„Čudne avanture šegrta Hlapića“ su klasik hrvatske dečje književnosti, prvi put objavljen 1913. godine, a prvo posleratno izdanje iz 1952. godine zadržava bogatu narativnu vrednost originala.
Čudnovate zgode šegrta Hlapića
Čudne dogodovštine šegrta Hlapića prvi su roman Ivane Brlić-Mažuranić i prvi hrvatski roman za djecu. Objavljen 1913. godine, postao je prototip dečjeg romana u hrvatskoj književnosti. Ima realističko poreklo, ali i karakteristike bajke.
Čudnovate zgode šegrta Hlapića
„Die seltsamen Abenteuer des Lehrlings Hlapić“ ist der erste Roman von Ivana Brlić-Mažuranić und der erste kroatische Kinderroman. Erschienen 1913, wurde er zum Prototyp des Kinderromans in der kroatischen Literatur.
Čudnovate zgode šegrta Hlapića
Das Buch „Die seltsamen Abenteuer des Lehrlings Hlapić“ ist einer der meistgelesenen Kinderromane von Ivana Brlić Mažuranić. Es ist ein zeitloses Buch über den kleinen, weisen, mutigen und guten Lehrling Hlapić und seine siebentägigen Abenteuer.
Priče iz davnine
„Priče iz davnine“ su najpoznatije delo Ivane Brlić-Mažuranić, prevedeno na četrdesetak jezika. Njima je Ivana Brlić-Mažuranić stekla svetsku slavu, dva puta je nominovana za Andersenovu nagradu, a od tada je nazivaju hrvatskim Andersenom.
Priče iz davnine
Zbirka od osam umetničkih bajki za decu, inspirisanih slovenskom mitologijom i narodnim pričama, koje prikazuju borbu između dobra i zla, mudrost, poslušnost, ljubav i moralne pouke kroz fantastične likove.
Priče iz davnine
„Priče iz davnine“ su najpoznatije delo Ivane Brlić-Mažuranić, prevedeno na četrdesetak jezika. Njima je Ivana Brlić-Mažuranić stekla svetsku slavu, dva puta je nominovana za Andersenovu nagradu, a od tada je nazivaju hrvatskim Andersenom.
Priče iz davnine
„Priče iz prošlosti“ (1916) sadrže priče: Sunce Đever i Neva Nevičica, Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica, Šuma Striborova, Kako je Potjeh tražio istinu, Ribar Polunko i njegova žena, Lutonjica Toporko i devet župančića, Jagor i Regoč.
