Winnetouovi baštinici

Old Shatterhand, koji sada ima više od 60 godina, prima nekoliko pisama kod kuće u svojoj vili u Radebeulu, uključujući i od sinova Old Surehanda i Apanatschke. U njima ga obavještavaju o skoroj izgradnji spomenika Winnetouu i pozivaju ga na to. Kako bi sagledao stvar i, ako treba, spriječio, kreće na put sa svojom drugom suprugom Klarom, “Herzle”.

Na putovanju jedva “divljim” Zapadom (“srce” smije spavati u šatoru koji su ponijeli sa sobom) prati ih dobar prijatelj i bivši Westman Max “Maksch” Pappermann. Na putu susreću “Mladog orla” i dva Santerova sina, koji su ga na početku romana posjetili u Njemačkoj. U tom procesu, Old Shatterhand pronalazi Winnetouovu stvarnu oporuku kopajući dublje u rupu koju je već iskopao u Winnetou III i gdje je pronašao "kartu blaga" koju je naposljetku uništio Santer. Old Shatterhand konačno uspijeva uvjeriti Winnetouove sljedbenike u površnost i nepoštenje spomenika koji ne uspijeva dovršiti. U pogovoru se, međutim, najavljuje spomenik u New Yorku "kao simbol činjenice da ljudi Amerike, unatoč svim nepravdama nanesenim crvenoj rasi, u potpunosti cijene plemenite kvalitete američkih domorodaca".

Nadalje, Old Shatterhand se miri s mnogim svojim starim neprijateljima (npr. Tatellah Satah). Sve u svemu, roman je mnogo romantiziraniji od svojih prethodnika. U prvom planu je motiv “mir i pomirenje”. Govori se o “Klanu Winnetou”, čiji članovi nose ime nekoga koga štite ispod dvanaestokrake žute zvijezde na prsima. U priči o podrijetlu ovog klana također se spominje Marah Durimeh, stara, katolička i prilično tajanstvena kraljica koja se zapravo pojavljuje samo u pričama o Orijentu Karla Maya. Indijancima je poznata kao kraljica Marimeh. Njihovo znanje seže do nekadašnjeg kopnenog mosta između Azije i Sjeverne Amerike, preko kojeg su prije nekoliko tisuća godina došli glasnici iz kraljevstva Jinnistan.