Nikome nema povratka

Alba de Céspedes (1911.–1997.), talijanska spisateljica kubanskog podrijetla, objavila je roman Nikome nema povratka, koji se smatra jednim od najuspjelijih talijanskih romana predratnog razdoblja. Radnja je smještena u rimski studentski dom za djevojke (Pensione), gdje živi osam vrlo različitih studentica.

Roman prati njihove sudbine tijekom jedne školske godine. Svaka od njih predstavlja drukčiji društveni sloj, karakter i životni stav: od idealistične i ambiciozne, preko romantične i naivne, do cinične i proračunate. De Céspedes majstorski prikazuje njihove ljubavne veze, obiteljske drame, sukobe s okolinom i postupno sazrijevanje (ili propadanje) u talijanskom društvu pod fašističkim režimom.

Roman je prije svega duboka psihološka studija ženske duše i sudbine žene u patrijarhalnom društvu. Autorica suptilno, ali jasno kritizira građanski moral, lažni ugled, klasne razlike i ograničenja nametnuta ženama. Posebno je snažan motiv nemogućnosti povratka – jednom donesene odluke (brak, prekid studija, kompromisi) mijenjaju život zauvijek.

Stil Albe de Céspedes je elegantan, precizan i izrazito psihološki. Roman je bogat unutarnjim monologima i suptilnim opisima emocija. U Italiji je doživio golemi uspjeh (preko 100.000 primjeraka u kratkom roku), a bio je i zabranjivan od fašističkog režima zbog previše slobodnog prikaza ženske seksualnosti i kritike društva.

U hrvatskom prijevodu roman je bio vrlo popularan među čitateljima koji su cijenili kvalitetnu europsku psihološku prozu. Danas se Nikome nema povratka smatra klasikom talijanske književnosti 20. stoljeća i jednim od najuspjelijih ženskih romana svoga vremena.