Moskva – Petuški
Rijetka knjiga

Moskva – Petuški

Venjedikt Jerofejev

Postmoderna poema u prozi Venjedikta Jerofejeva danas se smatra klasikom nove ruske književnosti. Uspoređuje se s Gogoljem i Harmsom zbog poetike apsurda, satire i metafizičke dubine.

Moskva – Petuški je postmoderna poema u prozi Venjedikta Jerofejeva (1938.–1990.), napisana 1969.–1970. u samizdatu, u Rusiji objavljena tek 1989. (u vrijeme perestrojke), a danas se smatra klasikom nove ruske književnosti i posljednjim velikim sovjetskim mitom. Uspoređuje se s Gogoljem i Harmsom zbog poetike apsurda, satire i metafizičke dubine.

Priča je pseudobiografska: lirski junak Venička (alter ego autora) je tridesetogodišnji intelektualac-alkoholičar, otpušten s posla jer je crtao dijagrame koliko su radnici pili. U petak ujutro budi se u nepoznatom stubištu u Moskvi nakon višednevnog pijanstva, ne sjećajući se ničega. Želi otići u Petuški (stvarni gradić 125 km istočno od Moskve) – idealni, utopijski prostor ljubavi, gdje ga čeka „neponovljiva“ ljubavnica i trogodišnji sin (ne nužno njegov). Na Kurskom kolodvoru kupuje alkohol i ulazi u električni vlak.

Putovanje je alkoholni monolog: Venička miješa nevjerojatne koktele („suza kermesinka“, „prvi poljubac“, „suze kučke“), razgovara sa suputnicima, anđelima, demonima, Bogom, citira Bibliju (Kristove riječi, Novi zavjet, smrt i uskrsnuće), rusku književnost, sovjetsku štampu, filozofira o ruskom narodu („svi smo kao pijani, ali svatko na svoj način: jedan se smije svijetu u lice, drugi plače na grudima“), efemernosti, paralizi duše, hrabrosti od malih nogu. Petuški postaju metafora nedostižnog raja – što više pije, to više gubi orijentaciju.

U stvarnosti Venička nikad ne stiže u Petuški: u deliriju se vraća u Moskvu, gdje ga u prolazu napadnu nepoznati ljudi i ubiju nožem u vrat (autor je kasnije umro od raka grla 1990.). Roman je cikličan – počinje i završava u Moskvi, bez izlaska iz kruga.

Jerofejev kroz humor, ironiju, bogohuljenje i lirizam kritizira sovjetsku stvarnost: apsurdnost birokracije, duhovnu prazninu, gdje alkohol postaje jedini izlaz iz „apsolutne truleži društva“. Alkohol je motor priče i simbol – od euforije do tragedije. Citati iz Biblije, Gogolja, Dostojevskog, Bajrona i sovjetske propagande stvaraju gustu intertekstualnost.

Naslov izvornika
Москва — Петушки
Prijevod
Irena Lukšić
Urednik
Flavio Rigonat
Dimenzije
21 x 13,5 cm
Broj strana
173
Nakladnik
LOM, Beograd, 217.
 
Ćirilica. Broširano.
Jezik: Srpski.

Jedan primjerak je u ponudi

Stanje:Korišteno, u odličnom stanju
Dodano u košaricu!
 

Zanima Vas i neka druga knjiga? Možete pretražiti našu ponudu pomoću tražilice ili prelistati knjige po kategorijama.

Možda će Vas zanimati i ovi naslovi

Sabrane pjesme I–III

Sabrane pjesme I–III

August Šenoa

"Sabrane pjesme I–III" obuhvaćaju cjelokupni pjesnički opus velikana hrvatske književnosti – od lirskih, rodoljubnih i ljubavnih pjesama do prigodnica i prijevoda. Najpotpunije izdanje Šenoine poezije u međuratnom razdoblju.

St. Kugli, 1931.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
Knjiga se sastoji od tri toma
16,42
Kuća na suncu

Kuća na suncu

Zdenka Marković

"Kuća na suncu" Zdenke Marković zbirka pjesama u prozi i lirske introspektivne proze. Melankolične i nostalgične slike djetinjstva, zavičaja i unutarnjeg svijeta. Jedno od najpoznatijih djela hrvatske književnice i prevoditeljice.

Matica hrvatska, 1930.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
14,56
Die Weise von Liebe und Tod des Cornets Christoph Rilke

Die Weise von Liebe und Tod des Cornets Christoph Rilke

Rainer Maria Rilke

Antikvarno izdanje Rilkeova ranog djela Die Weise von Liebe und Tod des Cornets Christoph Rilke donosi poetsku prozu o ljubavi, ratu i smrti te ima posebnu vrijednost za kolekcionare ranih izdanja.

Breitkopf & Härtel, 1919.
Njemački. Latinica. Tvrde korice.
18,34
Solus ad solam

Solus ad solam

Gabriele D'annunzio

Solus ad solam (1910./1911.) intimna je, lirička proza u kojoj autor strastveno i erotski opisuje svoju ljubav prema jednoj ženi, miješajući ekstazu tijela i duha, pjesničku egzalataciju i dekadentnu senzualnost.

Nakladni zavod Ante Velzek, 1940.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice s ovitkom.
9,46
Pjesnička proza

Pjesnička proza

Silvije Strahimir Kranjčević

„Pjesnička proza“ Silvija Strahimira Kranjčevića (1912.) posmrtni je izbor njegovih proznih radova. Uredili Julije Benešić i Vladimir Gudel, s predgovorom Milana Marjanovića. Sadrži izabrane priče i eseje.

Društvo hrvatskih književnika, 1912.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
9,56