Moskva – Petuški
Retka knjiga

Moskva – Petuški

Venjedikt Jerofejev

Postmoderna prozna poema Venedikta Jerofejeva danas se smatra klasikom nove ruske književnosti. Upoređuje se sa Gogoljem i Harmsom zbog svoje poetike apsurda, satire i metafizičke dubine.

Moskva – Petuški je postmoderna prozna pesma Venedikta Jerofejeva (1938–1990), napisana 1969–1970. u samizdatu, objavljena u Rusiji tek 1989. (tokom perestrojke), a danas se smatra klasikom nove ruske književnosti i poslednjim velikim sovjetskim mitom. Po poetici apsurda, satire i metafizičke dubine poredi se sa Gogoljem i Harmsom.

Priča je pseudobiografska: lirski junak Venička (autorov alter ego) je tridesetogodišnji alkoholičar intelektualac, otpušten s posla zbog crtanja dijagrama koliko su radnici popili. U petak ujutru, budi se na nepoznatom stepeništu u Moskvi nakon nekoliko dana pijanstva, ne sećajući se ničega. Želi da ode u Petuške (pravi grad 125 km istočno od Moskve) – idealan, utopijski prostor ljubavi, gde ga čekaju „jedinstveni“ ljubavnik i trogodišnji sin (ne nužno njegov). Na Kurskoj stanici kupuje alkohol i ulazi u električni voz.

Putovanje je alkoholni monolog: Venička meša neverovatne koktele („suza kermezinke“, „prvi poljubac“, „suze kučke“), razgovara sa saputnicima, anđelima, demonima, Bogom, citira Bibliju (reči Hristove, Novi zavet, smrt i vaskrsenje), rusku književnost, sovjetsku štampu, filozofira o ruskom narodu („svi smo kao pijanci, ali svako na svoj način: jedan se smeje svetu u lice, drugi plače na grudima“), efemernost, paraliza duše, hrabrost od malih nogu. Petuški postaje metafora za nedostižni raj – što više pije, to više gubi orijentaciju.

U stvarnosti, Venička nikada ne stiže do Petuškija: u delirijumu se vraća u Moskvu, gde ga u prolazu napadaju nepoznati ljudi i izbodu nožem u vrat (autor je kasnije umro od raka grla 1990. godine). Roman je cikličan – počinje i završava se u Moskvi, bez izlaska iz kruga.

Kroz humor, ironiju, bogohuljenje i lirizam, Jerofejev kritikuje sovjetsku stvarnost: apsurd birokratije, duhovnu prazninu, gde alkohol postaje jedini izlaz iz „apsolutne truleži društva“. Alkohol je motor priče i simbol – od euforije do tragedije. Citati iz Biblije, Gogolja, Dostojevskog, Bajrona i sovjetske propagande stvaraju gustu intertekstualnost.

Naslov originala
Москва — Петушки
Prevod
Irena Lukšić
Urednik
Flavio Rigonat
Dimenzije
21 x 13,5 cm
Broj strana
173
Izdavač
LOM, Beograd, 217.
 
Ćirilica. Broširano.
Jezik: Srpski.

Jedan primerak je u ponudi

Stanje:Korišćeno, u odličnom stanju
Dodato u korpu!
 

Zanima Vas i neka druga knjiga? Možete pretražiti našu ponudu pomoću pretrage ili prelistati knjige po kategorijama.

Možda će Vas zanimati i ovi naslovi

Pjesnička proza

Pjesnička proza

Silvije Strahimir Kranjčević

„Poetska proza“ Silvija Strahimira Kranjčevića (1912) je posthumni izbor njegovih proznih dela. Priredili Julije Benešić i Vladimir Gudel, sa predgovorom Milana Marjanovića. Sadrži odabrane priče i eseje.

Društvo hrvatskih književnika, 1912.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
9,56
Pripovidam pripovićku

Pripovidam pripovićku

Filip Golubov-Car

Zbirka autentičnih baranjskih priča i narodnih pesama. Kroz dijalekat, humor i tople slike svakodnevnog života, autor čuva duh Baranje, njene ljude, običaje i bogatu usmenu tradiciju.

KUD Baranjski Šokci, 2023.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
8,74
Polen i pepeo (eng. Pollen and Ashes)

Polen i pepeo (eng. Pollen and Ashes)

Boris Vrga

„Polen i pepeo“ je zbirka poezije Borisa Vrge, objavljena 2024. godine.

24 sata, 2024.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
15,10
Riječi

Riječi

Milivoj Frobe
STAJER-GRAF d.o.o., 1997.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
4,983,74
Solus ad solam

Solus ad solam

Gabriele D'annunzio

„Solus ad solam“ (1910/1911) je intimna, lirska proza u kojoj autor strastveno i erotski opisuje svoju ljubav prema ženi, mešajući ekstazu tela i duha, pesničku egzaltaciju i dekadentnu senzualnost.

Nakladni zavod Ante Velzek, 1940.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice s omotom.
9,46